ŠPIJUNI PO KOJIMA SU PISANI I RAĐENI FILMOVI

Špijunaža je, kako se širom Internet bespuća može pronaći, postupak prikupljanja podataka najčešće u vojne, političke, kriminalne, intimne i ekonomske, pa i mnoge druge svrhe. Ipak, od svih tih silnih špijuna, nama znanih i neznanih tu i tamo se ističu oni najhrabriji i najkontroverzniji. U mnogim zemljama se što službeno, što neslužbeno i danas špijunaža kažnjava smrtnom kaznom. Kroz povijest su tisuće ljudi platile glavom samo zbog neopravdanih sumnji da su nečiji špijuni. Izdaja u svijetu tajnih službi kažnjava se većinom smrću a poruke koje ostavljaju ubojice su znakovite, nedokazive i nepovezive. Službe znaju koju poruku žele ostaviti kome, pa se najčešće tihe smrti izvode kao prirodne (suicid, visoki tlak, infarkt, prometna nesreća, plin u kući) nedokazano izazvani ili nasilne (egzekucije, bojni otrovi) Uglavnom, čovjek koji pristupa špijunaži ili se igra sa sustavom špijunaže uveo je cijelu svoju obitelj u sustav i iz tog svijeta nema izlaska.

Harold ‘Kim’ Philby

Britanski izdajnik Harold Kim Philby špijunirao je za Sovjetski Savez dok je radio u britanskoj tajnoj službi. On je naime pripadao krugu poznatom pod imenom petorica iz Cambridga, The Cambridge Five zajedno s Donaldom MacIeanom, Guyem Burgessom, Anthonyjem Bluntom i Johnom Cairncrossom. Nadimak je dobio po glavnom liku Kiplingova romana ‘Kim’, indijskom dječaku koji špijunira za okupatorsku Englesku u 19.vijeku.

Na studijima on se upoznao sa komunističkim idejama i dobrovoljno prijavio u Komunističku organizaciju iz koje je prešao u sovjetsku tajnu službu OGPU. MI6 ga je uočio kao novinara, zaposlio, te je čak došao do mjesta glavnog tajnika Britanske ambasade u Washingtonu. Britanci ga otkrivaju u Beirutu u prljavoj prodaji informacija, ali Philby uspijeva pobjeći i nestati. Godinama kasnije pojavljuje se u Moskvi, gdje umire 1988. godine i biva pokopan uz velike počasti.

Mata Hari

Mata Hari bilo je umjetničko ime Margharete Geertruide Zelle, egzotične nizozemske plesačice koja je bila osuđena i pogubljena kao špijun tijekom Prvog svjetskog rata. Ona je tada postala sinonim za femme fatale. Nakon propalog braka i dvoje djece; neuspjelog pokušaja da postane učiteljica, seli u Pariz gdje počinje plesati orijentalnim stilom i radi kao kurtizana.

Navodno je bila u vezi s mnogim vojnim oficirima i političarima, francuskim i njemačkim, što ju je dovelo u središte međunarodne spletke. Bila je igračka kojoj povjesničari nikad nisu točno mogli odrediti ulogu niti prirodu njenih špijunskih aktivnosti. Suđeno joj je 1917. u Francuskoj kao dvostrukom tajnom agentu, za njemačku i francusku stranu, pod optužbom da je kriva za smrti tisuće vojnika. Pogubljena je javno, strijeljanjem 1917. godine.

Aldrich Ames

Bivši agent i analitičar CIA-e 1994. osuđen je za špijunažu za Sovjetski Savez. Za CIA-u je počeo raditi 1963, a s Rusima je prvi put započeo suradnju 1985. godine, kad je jednostavno ušao u Sovjetsku ambasadu u Washingtonu i ponudio tajne u zamjenu za novac. Sovjeti su na njegove ‘usluge’ potrošili oko dva i pol milijuna dolara, što je njemu i njegovoj ženi omogućilo život na puno višem nivou od onog kakav bi imao kao CIA-in agent. Uza sve to, Ames se borio s alkoholizmom, a u suradnju se nije upustio ni iz kakvih ideoloških pobuda – postao je izdajica samo zbog novaca.

Iako je CIA shvaćala da se nešto događa, nikako nisu mogli pronaći sumnjivca, pa su stvar prepustili FBI-u koji je brzo otkrio Amesa i stavio ga pod stalni nadzor. U veljači 1994. godine Ames je imao rezerviran let za Moskvu i tada su uhitili njega i njegovu suprugu te ih optužili za otkrivanje strogo povjerljivih tajni sovjetskom KGB-u. On je osuđen na doživotnu robiju, a žena na pet godina zatvora.

Markus Wolf

Markus je sin pisca i fizičara Friedricha, koji je bio član Komunističke partije Njemačke, a nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast s obitelji emigrira preko Francuske u Moskvu. Po napadu Nijemaca na Sovjetski Savez, Markusu Wolfu je rečeno da se pridruži Kominterni, gdje je s ostalima poučavan za budući posao špijuna. Nakon rata šalju ga u Berlin, gdje kao novinar prati suđenja nacističkim zločincima u Nürnbergu. Kao tridesetogodišnjak, 1953. godine bio je među osnivačima tajne službe unutar Ministarstva državne sigurnosti. Kao šef organizacije postigao je zavidne rezultate uplitanjem u vrhovne političke i poslovne krugove tadašnje Zapadne Njemačke razvijajući špijunsku mrežu. Povukao se 1986, napisao memoare, a 1997. je osuđen na dvije godine zatvora za ilegalno privođenje osumnjičenih, iznude i prisile te nanošenje fizičkih ozljeda.

Ethel i Julius Rosenberg

Oboje Njujorčani, Ethel i Julius upoznali su se u Komunističkom savezu mladih. On je bio elektrotehničar te je radio na radarskoj opremi u vojsci, prije nego je postao vođa saveza, a ona je prvo radila kao pjevačica i plesačica, zatim kao tajnica. Njihov sudski slučaj privukao je veliku pažnju javnosti, ne samo američkih, već i svjetskih razmjera.

Godine 1953. osuđeni su na smrtnu kaznu zbog špijunaže za vrijeme Hladnog rata za Sovjetski Savez, ali činjenice i dokazi nikad nisu razjašnjeni. Unatoč prosvjedima diljem Amerike i izvan nje, pogubljeni su u Sing Singu na električnoj stolici. U slučaj se umiješao i sam papa Pio XII koji je apelirao na predsjednika Dwighta Eisenhowera da poštedi bračni par, ali kazna je unatoč svemu izvršena.

Mordechai Vanunu

Neobična priča o ovom čovjeku započinje kad se kao mladić, nakon vojske, zaposlio u nuklearnom istraživačkom centru Dimona. S godinama je shvatio da je njegov rad dio izraelskog programa konstrukcije nuklearne bombe. Prije nego što je napustio radno mjesto 1985. godine, slikao ga je i tako dokumentirao istinu. Nakon dužeg putovanja, dolazi u London 1986, kako bi priču ispričao Sunday Mirroru. Budući da su obećali tadašnjoj premijerki Margaret Thatcher da na engleskom tlu neće poduzimati ništa, izraelska vlada šalje agenticu MOSSAD-a koja ga dovodi u Rim i tu biva uhvaćen. Prvih 11 i pol godina proveo je u samici, gdje je smio kontaktirati samo s čuvarima, svećenikom, odvjetnikom i djelom obitelji. Zadnjih šest godina služenja kazne prebačen je u ‘običan’ zatvor, odakle je pušten 21.04.2004. Još uvijek je pod nadzorom, ne smije izlaziti iz zemlje, davati intervjue niti komunicirati s novinarima.

Razne antinuklearne udruge, organizacije za ljudska prava i slobodu govora, kao i Amnesty International pokušavaju utjecati na odluku izraelske vlade, ali zasad nikakvi rezultati nisu vidljivi.

Sidney Reilly

Pravim imenom Sigmund Georgijevič Rosenblum, ruski avanturist i agent britanske tajne službe MI1c (prethodnica MI6), veliku je popularnost stekao tek nakon smrti, kad je navodno poslužio kao model Ianu Flemingu za stvaranje lika Jamesa Bonda. Ukratko, Reilly se od mladih dana bavio sumnjivim poslovima, a igrom slučaja, kao kuhar spasivši ekspediciju britanske tajne službe, biva nagrađen i angažiran u MI1c.

Postoje razne verzije njegovih pothvata – za vrijeme Burskog rata prerušio se u ruskog trgovca oružjem da bi nadgledao nizozemske isporuke oružja, isposlovao je Britancima dozvolu za perzijsku naftu, zaveo je ženu ruskog ministra pomorstva da bi saznao nešto o njemačkim pošiljkama oružja u Rusiju, itd. Godine 1925. agenti boljševičke organizacije zovu ga u Rusiju na navodni sastanak antikomunista, ali čim prelazi finsku granicu, agenti ga zatvaraju. Rusi objavljuju da je ubijen u pokušaju da pobjegne preko finske granice, ali nedavno izdani dokumenti britanske tajne službe dokazuju da je ubijen u šumi kraj Moskve.

Robert P. Hanssen

Još jedan američki agent, ovaj put agent FBI-a koji je godinama Rusima odavao tajne. Uhapšen je 20.01.2001. i osuđen na doživotni zatvor zbog prodaje tajnih podataka za oko milijun i pol dolara, plaćeno u gotovini i dijamantima tijekom 15 godina. Radio je kao policajac prije nego se pridružio specijalnim jedinicama FBI-a. Godine 1979. odao je prvu tajnu Rusima – ime generala Polyakova koji je prodavao tajne Amerikancima, a u to je vrijeme za njih bio najvažnija ‘krtica’.

Godine 1986. odao je imena tri agenta KGB-a koji su tajno radili za FBI, a ta se izdaja vjerojatno pripisala Aldrichu Amesu, agentu CIA-e. Zbog toga trag curenja informacija još dugo neće dovesti do pravog imena – Roberta Hanssena. Nakon što je osuđen, za medije je izjavio da mu je tih godina najveći strah bio da ‘s druge strane’ postoji netko kao on zbog koga će završiti u zatvoru, što mnogi smatraju da se i dogodilo.

Dr. Richard Sorge

Sorge je bio njemački novinar i špijun za Sovjetski Savez u Japanu, prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Šifrirano ime u KGB-u bilo mu je ‘Ramsay’. Nakon što je bio teško ranjen u Prvom svjetskom ratu, usvojio je Marxovu ideologiju, završio ekonomiju u Berlinu i pridružio se Njemačkoj komunističkoj stranci. Zbog političkih je stavova brzo izgubio posao i odselio se u Moskvu.

Pod novim imenom šalju ga 1933. u Berlin, odakle iste godine odlazi kao reporter u Japan. Ondje stvara takvu špijunsku mrežu da doznaje gomilu informacija, posebno što se tiče vanjske politike Japana. Službeno se prijavio kao član nacističke partije, ali Sovjetima je osigurao informacije o njemačko-japanskom paktu, o napadu na Pearl Harbour, o operaciji Barbarossa, o kretanju Japanaca, što je posebno koristilo Zhukovu u obrani Moskve. Uhapšen je 1941. u Tokiju, a obješen tri godine kasnije. Tek 20 godina kasnije sovjetska je vlast priznala njegovu ulogu i posthumno ga odlikovala kao heroja.

Josephine Baker

Možda poznatija kao ‘Crna Venera’, američka plesačica, pjevačica i glumica, afričkog porijekla, kao i Mata Hari, bila je upletena u prikupljanje informacija na suptilni špijunski način. Došavši u Francusku, brzo je stekla popularnost plešući polugola, često samo u haljinici od bananinih kora, dok bi u to vrijeme u Americi patila zbog rasne diskriminacije. Godine 1937. dobila je francusko državljanstvo. Ernest Hemingway ju je nazvao ‘najsenzualnijom ženom koja postoji’.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata postala je popularna među nacistima koji su okupirali Francusku, što joj je dalo povoda da se pridruži Pokretu otpora. Postoji priča da ju je sam Hermann Görinng, saznavši o njenim ratnim aktivnostima, pozvao na večeru, ali shvativši da joj je vino otrovano, uspijeva pobjeći. Nakon rata Josephine Baker je nagrađena odlikovanjem Croix de Guerre. 

Pripremio Toni Eterović, foto: Unsplash

Tagovi: , ,

Povezani članci:

Izbornik