PSIHIČKE FAZE I BOLESTI AMERIČKIH PREDSJEDNIKA

Sve ove špekulacije o psihičkim klonućima povijesnih lidera SAD-a potvrdila je psihijatrijska studija Medicinskog centra Sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini. Prema njihovoj analizi mentalnog zdravlja 37 američkih predsjednika, Adams, Roosevelt i Wilson imali su opipljive psihičke probleme, no ne samo oni. Čak 49 posto domaćina Bijele kuće, navode u svom istraživanju, patilo je od nekog oblika duševne bolesti, a njih 27 posto dijagnoza je zadesila baš u vrijeme dok su bili na dužnosti.

Da razbijemo stigmu i ljudima približimo da je psihička bolest ili poremećaj normalna kao što je bolest drugih organa ovaj popis će vas iznenaditi. Od prvog predsjednika SAD do nekoliko postoje zabilježbe da su pokušali izbršiti suicide u akutnim bezizlaznim situacijama depresije.

Donalda Trumpa su već psihijatri okarakterizirali kao osobu koja ima narstisički poremećaj ličnosti, granični poremećaj ličnosti Borderline i shizotipni poremećaj. Iako je predsjednik iznimno inteligentan velika većina psihijatara prateći njegov život i nastupe kao i privatno ponašanje može donjeti sud promatranjem. Trump je poremećen, možda se i liječi, i ako ne ratuje sa nikim ratuje sa sobom. Ovo mahom spada u emocionalne poremećaje ličnosti koje može i zaliječiti bolja polovica i liječnika a većina živi sa tim i stanje se pogoršava ako nema razumjevanja za njihove postupke. Prvi poremećaj iznimno remeti drugi jer narcisti su “uvijek u pravu i samo oni bez savjetnika donose ispravne odluke”. To je opis bolesti. Inače skloni su mučenju proboju bez emocija gazeći sve pred sobom no drugi poremećaj ga baca u neravnotežu da se preispituje. Tu spada i psihijatar Nassir Ghaemi.

Prvi predsjednik Amerike George Washington u jeku rata za nezavisnost 1776. je umalo počinio samoubojstvo. Kad su pripadnici njegove milicije u panici pobjegli pred britanskim crvenim mundirima u Kips Bayu na Manhattanu, , 44-godišnji vrhovni zapovjednik upao je u katatonično stanje. Katatonija je oblik shizofrenije s glavnim poremećajem psihomotornih funkcija. Ubrajamo je pod mentalne bolesti, a očituje se neobičnim promjenama psihomotornih funkcija, od potpune nepokretljivosti i blokade mišića do njihovog ekstremnog uzbuđenja. Tada nisu znali o čemu se radi, imao je još sedam raznih zaraznih bolesti ali ove situacije se strogo skrivalo jer je to tada bila sramota a i sada bi bila za prvog predsjednika SAD zato malo portala piše o tom.

GEORGE WASHINGTON

Drugog američkog predsjednika Johna Adamsa njegov potpredsjednik Thomas Jefferson opisivao je “potpuno obuzetog bjesnilom”. Theodore Roosevelt, kako naknadno teoretizira časopis Journal of Abnormal Psychology, najzorniji je primjer izobličenja svijesti na dužnosti, jer mu se um 1912. bio raspao na komade. A nakon što je Woodrow Wilson imao moždani udar, njegovi kritičari su pisali da je Bijela kuća postala prava ludnica.

Od depresije su bolovali predsjednici Woodrow Wilson i James Madison, tvrde na Sveučilištu Duke, dok su se Thomas Jefferson i Ulysses Grant borili s anksioznošću. Teddy Roosevelt i John Adams po njima su gotovo sigurno imali bipolarni poremećaj, tj maničnu depresiju koja je značajno opasna trajna bolest. Voditelj projekta prof. DR.Jonathan Davidson objasnio je kako pritisci predsjedničkog posla itekako mogu biti okidač kod nekoga tko je latentno nestabilan: “Biti predsjednik izuzetno je stresno i nitko nema sposobnost biti čvrst zauvijek.”

Woodrow Wilson doživio je moždani udar 1919., te je do kraja mandata bio nesposoban i pod teretom depresije i paranoje. Prva dama praktično je vodila Bijelu kuću.Smatra se da su još barem dva američka predsjednika posve uništena kroničnom depresijom: Calvin Coolidge i Franklin Pierce postali su posve neučinkoviti nakon što su im umrli sinovi. Pierce je doživio tragediju neposredno prije inauguracije 1853. godine, te ga je osobna muka dovela da se odrekao bilo kakve odgovornosti dok je nacija išla prema građanskom ratu. Za razliku od njega, Calvin Coolidge je preuzeo dužnost kao optimističan i energičan vođa, ali se nakon smrti svog tinejdžera posve povukao u svoj svijet i ignorirao sva zvona za uzbunu prije burzovnog sloma na Wall Streetu 1929. godine.

Neki su se američki predsjednici uspjeli vratiti iz vrta obiteljske žalosti: Theodore Roosevelt se nakon smrti mlade supruge i majke svoje djece hrvao s depresijom nekoliko godina na ranču u Dakoti, gdje je lovio bizone. I Abraham Lincoln, koji je cijeli život bio sklon melankoliji, bio je u krizi kad su ga čuvali da se ne ubije, uklanjajući mu iz dohvata britve i noževe. U jeku građanskog rata od tifusa mu je umro sin Willie, i to netom nakon poraza u bitci na Bull Runu. Lincoln je priznao svom kabinetu kako se spreman objesiti, no usprkos tuzi uspio je održati na okupu i sebe i Uniju.

Unatoč trajnoj stigmi, neki stručnjaci vjeruju da pojedine crte duševne bolesti mogu pomoći političkim liderima svjetske velesile do određene mjere. Navode da su to uglavnom psihopatske crte koje se identificiraju kao površni šarm, nepoštenje, egocentričnost, bezosjećajnost, nepotrebno riskiranje, loša kontrola impulsa i neustrašivost. Studija psihologa sa sveučilišta Emory u Georgiji pronašla je takve psihopatske osobine kod nekoliko dosadašnjih američkih predsjednika, uključujući Billa Clintona, Lyndona Johnsona i Andrewa Jacksona.

Imperij tim

Tagovi: , ,

Povezani članci:

Izbornik