ZNANSTVENIK: KAD SU LJUDI GOVORILI DA ĆE NESTATI POČELA SE ŠIRITI

Znanstvenik Igor Rudan direktor istraživačkog centra za globalno zdravlje te voditelj centra Svjetske zdravstvene organizacije na Sveučilištu u Edinburghu na svom Facebooku je objasnio građanima sve a sve je ekskluzivno namjenio Indexu mada su prenjeli svi mediji. Bez cenzure izmjena i dopuna objavljujemo.

Danas se aktualiziralo pitanje opravdanosti golemih karantena, nakon što je Italija proglasila karantenu za 16 milijuna ljudi na sjeveru zemlje. Kada epidemije izmaknu početnom nadzoru epidemiologa i počnu se širiti eksponencijalno, a pritom nemamo baš nikakve druge načine obrane od novog virusa, sve što doista možemo kako bismo spriječili smrtne ishode jest povući se u zatvorene prostore i onemogućiti virusu skakanje sa zaraženih na zdrave osobe. No, kada postaje razumno proglasiti karantenu?

U ranoj fazi širenja virusa među ljudima, epidemiolozi prate njegov put i nastoje izolirati sve zaražene, kao i sve osobe koje su s njima bile u kontaktu, od svih drugih ljudi. Na taj način navode virus u “slijepe ulice” iz kojih se više nema kamo širiti, jer svi koji ga možda nose u svom organizmu izolirani su tako od drugih ljudi. Ovim se pristupom – tj., brzom identifikacijom svih zaraženih, kao i izolacijom zaraženih i svih njihovoh kontakata – epidemije mogu značajno usporiti, pa čak i suzbiti već u ranoj fazi.

Međutim, katkad te mjere “prve linije obrane” bivaju probijene. Neki zaraženi ljudi uspijevaju znatno raširiti virus među drugima prije no što sami razviju simptome, te prije no što budu smješteni u izolaciju. U nekom će trenutku tada postati očigledno da se zaraza brzo širi među stanovništvom, a virus skače na sve veći broj zdravih ljudi, bez mogućnosti epidemioloških timova da mu dalje prate sve puteve prijenosa. Tada nam najveći problem počne predstavljati eksponencijalna narav tog širenja.

Mnogi ljudi nemaju intuitivan osjećaj za eksponencijalni rast. To je kao u onoj staroj priči o caru koji je trebao nagraditi čovjeka tako da mu na prvo polje šahovske ploče stavi jedno zrno pšenice, a zatim ga udvostručuje još 63 puta. To se intuitivno ne čini kao tako velik broj, ali matematičkim izračunom dobit će se broj neopisivo veći od svih zrna pšenice na svijetu. Slično se zbiva i kod nekontroliranog širenja epidemije.

Naime, ako svaki oboljeli dnevno zarazi samo još jednu osobu, tijekom rane faze širenja će broj oboljelih narasti s 2 na 16 u četiri dana, što se ne čini kao zabrinjavajuće brz ni velik rast. Nešto kasnije, sa 128 zaraženih će tijekom iduća tri dana skočiti na 1024 zaražena, a ni to možda još uvijek ne zvuči toliko strašno. Ali, doći će zatim i trenutak u kojima će broj novozaraženih u samo četiri dana narasti sa 100.000 na 800.000. Primjera radi, u Hrvatskoj bi pri potencijalnoj brojci od 20.000 zaraženih već idući dan trebalo dodati još 40.000 zaraženih, pa zatim idući dan još 80.000, pa idući još 160.000. U samo četiri dana, lako se stiže od 20.000 do 160.000 novozaraženih slučajeva, plus 80.000 od prethodnog dana, plus 40.000 od prethodnog dana, plus onih početnih 20.000. Dakle, porast s 20.000 na 300.000 ukupno zaraženih u samo četiri dana.

Kada je Kina vidjela da je epidemija COVID-19 izmakla kontroli i ušla u tu, eksplozivnu fazu, odmah je od ostatka zemlje odsjekla Wuhan, a već dan kasnije i petnaestak drugih gradova. Uz to, naredila je i da stanovništvo unutar tih odsječenih područja bude u stanovima i ne izlazi. Bila je to mjera bez presedana u ljudskoj povijesti – deseci milijuna ljudi bili su tjednima u karanteni. Sve je stalo.

Međutim, ova je mjera dala vrlo dobre rezultate i broj novozaraženih počeo je iz dana u dan stalno padati. Nakon što je bio dosezao i nekoliko tisuća dnevno, tijekom protekla tri dana počeo se mjeriti dvoznamenkastim brojevima za cijelu Kinu. A ako se i najnovija brojka potvrdi, čini se da je cijela Kina u nedjelju zabilježila samo 8 novih slučajeva. Nadajmo se, stoga, da će se uskoro epidemija u Kini i sasvim ugasiti. Kina bi se tako mogla zaustaviti na broju umrlih manjem od 5,000 kada svi još uvijek bolesni ozdrave ili umru, kako sam i predvidio u emisiji “Nedjeljom u 2”, iako ju je epidemija zatekla nespremnu i virus se bio proširio u baš sve pokrajine.

Nedavni izvještaj komisije Svjetske zdravstvene organizacije sastavljene od 25 međunarodnih stručnjaka koji su posjetili Kinu zaključio je sljedeće:

“Vrlo hrabar kineski pristup sprječavanju brzog širenja ovog novog respiratornog virusa promijenio je tijek do tada brzo eskalirajuće i smrtonosne epidemije. Suočena s nepoznatim virusom, Kina je primijenila vjerojatno najambiciozniji, najokretniji i najagresivniji napor u borbi protiv zaraznih bolesti u ljudskoj povijesti. Ovo beskompromisno i rigorozno pribjegavanje ne-farmaceutskim mjerama obične karantene u obuzdavanju prijenosa virusa COVID-19 u višestrukim kontekstima sada nam pruža ključne pouke u planiranju globalnog odgovora. Takav prilično jedinstven javno-zdravstveni odgovor bez presedana u povijesti sasvim je preokrenuo eskalirajuće slučajeve zaraze u pokrajini Hubei, gdje je već došlo do široko rasprostranjenog prijenosa u zajednici, kao i u svim ostalim provincijama, gdje se čini da je prijenos unutar obitelji poticao epidemiju.”

Ovu seriju nazvao sam “Karantena Wuhan” i započeo je pisati jer mi je postalo jasno da se odvija nešto nezabilježeno u povijesti medicine i javnog zdravstva, te će baš ona postati najvažnijim dijelom priče. Nekoliko statističkih modela razmatranih tijekom proteklih tjedana pokazuju da bi stroga karantena trebala sasvim suzbiti širenje novog koronavirusa u bilo kojoj državi unutar tri mjeseca. To je točno ono što smo već vidjeli u Kini.

Zato, čini mi se da je jedna velika pozitivna lekcija ove pandemije da bi čovječanstvo u današnje doba znalo preživjeti čak i znatno opasnije zarazne bolesti od COVID-19 mjerama stroge karantene, u kojima bi ljudi ostajali sve dok znanstvenici ne razviju cjepiva i testiraju lijekove kako bi pronašli i sofisticiranija rješenja od izolacije. Ovo je doista nova situacija koja nam je to pokazala. No, to znači da kao vrsta više nismo toliko ranjivi na opasne epidemije zaraznih bolesti koliko smo povijesno uvijek bili. Karantena Wuhan funkcionira i ispunila je očekivanja. Virusi nas više ne mogu desetkovati kao čovječanstvo, čak i kad bi bili bitno opasniji od COVID-19.

Sada je i Italija odlučila slijediti primjer Kine. Proglašenje karantene nije nimalo laka odluka za političare. Paraliziranje mnogih ekonomskih aktivnosti i rada obrazovnih institucija, kao i šteta za turizam, nisu zanemarive posljedice ovakve odluke. Međutim, radi se o vrlo humanoj odluci gdje se zaštita ljudskih života, posebno onih starijih i najugroženijih, postavlja kao prioritet nad očuvanjem ekonomskog rasta. U Kini, gdje je veliko poštovanje prema starijim ljudima ukorijenjeno u kulturi, političarima nije bilo teško donijeti takvu odluku. Italija sada slijedi njihov primjer.

Hoće li i ostale zemlje trebati pribjeći ovoj odluci, vidjet ćemo u idućim tjednima. S obzirom na trenutni razvoj situacije, prve će o tome morati razmišljati države srednje i sjeverne Europe, kao i sjeverne Amerike.

Imperij

Tagovi:

Povezani članci:

Izbornik